utorak, 28.06.2011.
Zatočeni u vlastitom kavezu
Iako nisam pobornik dangubljenja po kafićima ponekad osjetim poriv da se prepustim dokoličarenju,onako za dušu.I u tim rijetkim trenutcima naslušam se besmislica, idiotarija,perverzija kakvih nema ni u Jerry Springer show-u.U svakodnevnoj konverzaciji koristimo jedva 150 riječi dok raznim poštapalicama upotpunjujemo „rub˝ al khali“u glavi, žene marljivo klesaju tijela po uzoru na savršeni model Cindy Crawford, sad već tečno govore neku vrstu mješavine turskog i španjolskog jezika, dok se ženski pomladak radije povodi za primjercima skeleta Pret-a-Porter-a, a na „turšpan-u“ se jednako dobro sporazumijevaju.S muškarcima je nešto lakše,barem u onom dijelu praćenja sapunica. Postoji svega nekoliko tema o kojima dotični razglabaju: sport, žene i ....sport,žene ...i...svaka čast iznimkama no analiza nije detaljiziranje već generaliziranje, a generalno ovakvi profili „Adama i Eve suvremenog doba“ čine veliku većinu. Zapravo zatočeni smo u vlastitom kavezu samo što to ne želimo javno obznaniti. Nismo u stanju djelovati. Život se odvija u dnevnom boravku. Sve sadržajnosti i aspekti zabave preseljeni su u nekoliko kvadrata prostora gdje se čovjek u suživotu s tv ekranom i daljinskim upravljačem tješi da odrađuje nadasve sretan i harmoničan život. Mediji svakodnevno oblikuju našu svijest i život nemjerljivom snagom i moći.Sve ljudske potrebe kojima je čovjek bio vođen u odnosu spram svijeta danas se emitiraju na malim ekranima. Sve životne vrijednosti, strast,ljubav i zajedništvo odvijaju se negdje drugdje,u imaginarnom svijetu. Umjesto racionalnosti promišljanja rodila se tehnološka racionalnost koja je reducirala prostor slobode pojedinca. Riječi, sport, zabava ,slobodno vrijeme, stavovi,oblik mišljenja ušle su u svojevrstan kupoprodajni odnos mijenjajući svoje ruho i značenje. U našoj komunikaciji razapeti smo između želje za posebnošću i želje za prihvaćanjem. Medijske korporacije uspješno prodaju ideologiju kapitalizma, vrijeme, marke i proizvode, predvode procesom obrazovanja i javnog mijenja.Sloboda čovjeka nije neposredna,ona postoji kao rezultat u igri posredovanja. Ako ne prakticiramo slobodu mase suočavamo se sa neslobodom da realiziramo svoje potrebe. Tako okovanima pojasom medijske malverzacije i obmane neophodno je razmišljati o mogućnostima „bijega“ ili otpora ,kritički se osvrnuti na medijske poruke i sadržaje te uložiti napore u razvoj medijske pismenosti.
Ako je govorni jezik sve bliže jeziku televizijskih serija, ako je intima postala javna stvar, a tijelo svojevrsni pano trgovačkih brendova , onda neoprezni ulazimo u kavez. (S.Alić,McLuhan;Edelman:Najava filozofije medija)
- 19:14 -
